PUMPE u opštem slučaju podrazumijevaju energetske mašine ili uređaje u kojima se vrši razmjena energije između radnog fluida koji struji kroz mašinu i njenih pokretnih dijelova, povećavajući pri tome mehaničku energiju struje fluida od ulaza do izlaza iz pumpe.

Pumpe se pokreću na razne načine, a prevladavaju elektromotorni pogon ili pogon motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem koji se vezuju sa pumpom putem spojki/spojnica.

Pumpe se dijele na više načina:

• prema namjeni – za rad raznih mašina, kotlova i kondenzatora, dobavu vode, goriva, sanitarne…
• prema količini – pumpe male dobavne količine i pumpe velike dobavne količine
• prema izvedbi – pumpe s pravolinijskim kretanjem kao što su stapne i klipne pumpe, pumpe s rotacionim kretanjem kao centrifugalne, vijčane i zupčaste, a posebna su izvedba mlazne pumpe
• prema dobavnoj visini – pumpe s malom i velikom visinom dobave

Centrifugalne pumpe su daleko najčešće korištene vrste pumpi. Od svih ugrađenih pumpi u tipičnoj naftnoj tvornici, gotovo 80-90% su centrifugalne pumpe.

Centrifugalna pumpa je mehanički uređaj dizajniran za pomicanje tekućine putem prijenosa rotacijske energije s jednog ili više pogonjenih rotora, koji se nazivaju impeleri. Tekućina ulazi u brzo rotirajući impeler duž njegove osi i izbacuje se centrifugalnom silom duž njegovog opsega kroz vrhove lopatica rotora. Djelovanje impelera povećava brzinu i tlak tekućine te ga također usmjerava prema izlazu pumpe. Kućište pumpe je posebno dizajnirano da suzi tekućinu iz ulaza pumpe, usmjeri je u impeler i zatim uspori i kontrolira tekućinu prije pražnjenja.

Najčešći način sprečavanja medija da iscuri van tijela pumpe je brtvljenje rotacionih dijelova putem mehaničkih brtvi / zaptivača / tesnila.